Ci vediamo un giorno di questi

Ponekad je dovoljno podijeliti keks u školskom dvorištu da bi se rodilo doživotno
prijateljstvo. Tako je bilo s Ludovicom i Caterinom, koje su toga dana postale
sestre. Sestre, različite kao nebo i zemlja. Caterina je vulkan energije i ne zna
što je strah, a Ludovici je ta riječ urezana u srce.

Ludovica nikad ne riskira; njene odluke su predvidive i tako je godinama. Caterina
vuče Ludovicu po tulumima, dok ova pokušava unijeti malo reda u njezinu
kaotičnu svakodnevicu. To je savršena jednadžba. To je prijateljstvo koje ništa ne
narušava – od djetinjstva, preko djevojaštva, do zrelog doba, sve dok Ludovica
ne uvidi da je njen život nalik na kufer s kotačićima, koji može unijeti u avion
Ryanaira i biti pošteđena bilo kakvih iznenađenja prilikom čekiranja. Da bi se
zaštitila od udaraca koje joj život može zadati, brižljivo je izgradila oko sebe
zid: ima posao u banci i dugogodišnjeg dečka, nema djece…

Ali ne postoji zid dovoljno visok da nas zaštiti od zaokretâ koje nam je namijenila
sudbina. Od života koji nas ponekad jača, a onda uništava i mijenja… te
neočekivano odvlači sa zacrtanog puta. Ludovica se dugo hranila Caterininom
energijom, ali došlo je vrijeme kad treba pomoći svojoj prijateljici. Caterina od
nje traži da odveže užad kojom je čamac čvrsto vezan za pristanište i otisne se
na pučinu, tamo gdje je sve opasno, neočekivano i nepredvidivo. I neminovno
– puno iznenađenja.