Donjodravska obala

“Donjodravska obala” roman je kojim je, kako je već primjećeno, Osijek dobio svog Tribusona, svoje “Grlom u jagode”, vremenski smještene malo unatrag, u ne tako atraktivne 50-godine prošlog stoljeća u siromašnom, radničkom naselju uz obalu Drave. Roman precizno oživljava Osijek toga vremena, atmosferu, njegove stanovnike, lokacije, navike i način života, ali i jezik koji se podosta razlikuje od njegove suvremene varijante. U Hedlovom romanu, naime, sluša se Glas Amerike a ne Radio Luxembourg, dok je predmet žudnje tranzistor, a ne gramofon.

Roman je to koji se uklapa u dionicu proze koja tematizira odrastanje, jednim dijelom svakako i poluautobiografski, što nam jasno daju do znanje obiteljske fotografije autora na kraju knjige. Premda se u romanu radi o obitelji Kenig (nekada, dakako König), posve je sigurno da je u nju Hedl upleo podosta atmosfere i likova svoga vlastitog odrastanja. Pripovjedač je dječak Dado i roman započinje kao topla, ležerna i sugestivna priča o tzv. malim ljudima, njihovoj svakodnevici, onoj koju ne bilježe velike povijesti.

No, u toj Donjodravskoj ulici broj 11 likovi, a posebno Dadina folksdojčerska obitelj, itekako su obilježeni velikom poviješću, na način koji sjajno sublimira Dadina omama Justa, inače jedan od najvažnijih i najsnažnijih likova u romanu: “Rat je jako gadna stvar, a za one koji ga izgube mir je još gori”.

Obitelj Kenig je obitelj individualaca, to su i dječak Dado i njegov otac koji unatoč svemu vjeruje u pravdu i poštenje, ali prije svega omama Justa, sjajno karakterizirana “majka hrabrost” koja je u ratu izgubila muža i sinove, ali nije snagu, duh i vitalnost. Temom sudbine njemačkih obitelji nakon 2. svjetskog rata bavili su se i drugi pisci, međutim Hedlova je metoda ponešto drukčija - svakodnevica je tu važnija od ideologije, život teče naizgled normalno i mirno, čak i kad zapne od toga likovi ne rade velike drame, jer ih pokreće volja za preživljavanjem. Dječak Dado, primjerice, sve do polaska u školu uopće ne zna da je njegovo ime njemačko. Hedl na toj svojoj donjodravskoj adresi uspijeva ocrtati šaroliku galeriju likova - vojna lica, doseljenike, učitelje, bivše partizane - i svašta se među njima događa (brakovi, preljubi, trudnoće, pokušaj bijega preko granice...), pa oni nisu tek kulise za obitelj koja je u centru pozornosti. Pomoću svih njih sjajno je, gotovo filmski napeto i dramatično, prikazan nestanak jedne adrese, jednog vremena koje se simbolički prekida i gubi u vatrenoj stihiji osječke Kožare.
(Jagna Pogačnik)