U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća: (iz arhive ili dok je život bio cvijeće)

Rijetko se kad u književnosti ovako iznenada i potpuno neočekivano pojavi glas toliko originalan, začudno nesputan i važan da je potrebno zastati i čuti što nam govori. Točno je takav glas Gabrijele Rukelj Kraškovič, koja je izronila iz prostora duboko proživljena životna iskustva kako bi u svojim proznim zapisima autentičnim i potresnim pripovijedanjem donijela potpuno novu definiciju obitelji. Dok progovara o ljubavi, opsesijama i strastima, svim vrstama zanemarivanja, obiteljskom nasljeđu te bolestima i na koncu – o cvijeću, Rukelj Kraškovič istovremeno ispisuje potresnu elegiju i glasnu proslavu života. “Takav dan je pomalo svečan“, poručuje u davnom šlageru jedan od autoričinih heroja iz ovog rukopisa. A ova knjiga zapisa iz arhive jednog djetinjstva, djevojaštva ali i protagonističine sadašnjosti, bez ikakve je sumnje prava mala svečanost za čitatelja.
Tomislav Zajec