Mor

Mor je alegorijska priča o posljedicama čovjekova raskida s prirodom, tj. o sukobu čovjeka s Božjim djelom. Sudeta razvija, svjesno ili nesvjesno, ideju francuskog filozofa Jean-Jacquesa Rousseaua po kojoj je čovjek od prirode dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh, nego gaje pokvarila civilizacija i kultura. Težnja za materijalnim probicima, napredak tehnike i prirode, znači zapravo gubitak izvorne ljudskosti; prirodne sreće i životne harmonije. Mor svojom sudbinom pokazuje tu fazu prijelaza kada se humanost i prirodnost negiraju u ime ideologije - napretka. Njegova ljubav pogažena je kao što se gaze trava, sijeku Šume, ubija priroda. (...) Mor je u prvom redu himna prirodi, izvornoj ljudskosti i čistoći.?